Konačno nas je udostojilo i stiglo-Proleće.
Pijace su pune svežeg povrća - spanać, blitva, rotkvice, zelje, mladi luk… Mislim da se nikad više ne radujemo ovom zelenilu nego sad. Umorna od zime, teške hrane, raznih zimnica hrlim na pijacu i mahnito kupujemo sveže povrće, tek ubrano iz bašte. Još uvek sa mirisom zemlje u sebi…
Sarmice sa zeljem su mi prva asocijacija na rano proleće, bilo kuvane, bilo zapečene u rerni ili poslagane kao musaka. Dodajte na to malo kiselog mleka i dobijate pravo savršenstvo.
[recept]
Sarmice od zelja
za 2-3 osobe
Sastojci:
• 1 crni luk
• 250g mešanog mlevenog mesa
• 50g pirinča
• 2 veze zelja
• so, biber
• ½ kašikice aleve paprike
• 1 kašika brašna
• 2 jaja
• 1 čaša kisele pavlake (180g)
Priprema:
Crni luk sitno naseckati i staviti u tiganj sa uljem. Kada luk postane staklast, dodati mleveno meso i ostaviti da se dinsta. Blago obariti pirinač, ne mora do kraja. Ocediti i dodati gotovom mesu. Meso posoliti, poboberiti po ukusu, sipati pola kašikice aleve paprike. Dodati kašiku brašna i sve dobro sjediniti.
Zelje dobro oprati i skunuti glavnu žilu, da bi se listovi lakše motali. Očišćene listove zelja staviti u neki dublji sud i preliti sa prokuvanom, vrelom vodom. Ostaviti par minuta da omekšaju. Kada je zelje omekšalo, list staviti na dasku, staviti malo mesa, prvo zatvoriti stanice, pa je urolati. Sarmice ređati u vatrostalnu posudu, zaliti vodom da ogreznu. Staviti da se peku na 200°C, pa posle smanjiti na 180°C, da se fino krčkaju u rerni.
Dok se sarme peku, umutiti jaja i pavlaku, dodati malo vegete.
Kada je pola vode iz vatrostalne posude isparilo, dodati mešavinu jaja i pavlake i vratiti u rernu da se zapeče.
[/recept]
24 Comments
Njamii, moram podhitno da pravim 🙂
Sto volim ove sarmice prava stvar, ovo mora da se proba. Pozdrav…
ovako nesto jos nikad nisam probala, preukusno izgleda na ovim tvojim krasnim fotkicama, jako zanimljivo!
JOOOOOOOOOOOOOJ obožavam ih i baš sam ih juče pravila !! Sjajno izgledaju draga!
Predivno si ih napravila…mmm…sad bi mi baš prijale 🙂
ovo ti je jako fino, divno je vidjeti kako se zelene naši tanjuri 🙂 a i tržnice 🙂
Odlično!
Ovakve jos nisam jela. Ja ih pravim u varijanti sa nekom verzijom sosa od mirodjije, a probala sam jos neke nacine koji mi se nikako nisu dopali, ukus zelja im je bio nikakav, da se tako izrazim u nedostatku bolje reci. Ova tvoja verzija zvuci zaista ukusno….a ta velika kasika mi se bas dopala 🙂
Obožavam ih i pravim ih isto tako. Čak ih i zalivam i pečem. Mnogi ih jedu onako samo kuvane, a meni to nije to! Prelepo uslikane. Ja sam se mučila sa mojim fotkama kako da ispadnu privlačne!
Hvala svima!
@Jovana, onda znas o cemu pricam;)
@Knjiski m., kasiku je davno tata doneo iz Holandije, a moze da prodje kao da je iz Vojvodine:)
@Jelena, da zapecene su najlepse. Na mojim slikam je zuta malo cudna.
Sarma je klasično jelo i mislila sam da znam sve načine njene pripreme, medjutim ti si unijela nešto , za mene, potpuno novo. Moji komplimenti za recept!
:))
Kako sam ja uvijek iz meni nepoznatog razloga u ranoj mladosti imala dečke iz Beograda, tako se dogodilo u srednjoj školi da sam ja završila na jednom rano proljetnom ručku kod njega. I pita njegova mama ( a ništa joj nisam bila draga ;), on je obećavao, sve nešto lumen iz matematike, pa svira klavir maltene k’o Pogorelić, da sad ne duljim, a ja ciganki nalik, sva vrckava, a osim toga kakvi su to roditelji koji žensko dijete puštaju tako po svijetu. To što je moja mama u međuvremenu već skoro obavijestila miliciju je druga priča 🙂 i pita žena mene volim li ja sarmu od zelja. Pa kako ne bih voljela?
Jer, doista ja zelje u svim oblicima obožavam!
Ali, a uvijek postoji ali, postoji to neko zelje, koje je meni vrlo nalik hercegovačkoj raštici koju ne mogu smisliti i naravno da su sarme bile od toga zelja. Ja sirota brljam po onom tanjuru, vadim meso iz sarmica, kaže ona pa rekla si da jako voliš sarme od zelja. Pa volim, mislim si ja al’ to nije zelje (kupus), nego je raštika.
Uglavnom, nisu nam sarme došle glave, niti su mene odbile od Beograđana, imala sam ja poslije još jednu dužu vezu na 400 km., ali rsštiku još uvijek ne volim i ne znam je li riječ o istom ili sličnom.
Bez obzira na to, da mi je sad pri ruci, ja bih to s guštom probala i nešto mi govori da ne bih baš brljala po tanjuru! 🙂
Fotke su očaravajuće!
E ovo stvarno izgleda predivno. Nisam ljubitelj sarme ali ove pecene verzije su mi super.
Ana, ovo predivno izgleda. Volim sva ovakva jela i teško im mogu odoljeti. Divno si prezentirala i fotografirala ovaj recept. 🙂
@Majo, Sanja hvala!
@Tadeja :)))
Kada sam pisala recept, ukucala sam zelje u google, da se malo vise informisem, ali pod tim nazivom izlazi samo kupus. A o zelju nema puno podataka.
Zelje nije isto sto i rastika. Ovde mozes videti kako izgleda :
http://www.coolinarika.com/slika/shtavelj-8211-jedna-vrsta-zelja/
Pronasla sam da se kod vas zove shtave.
Zelje je samonikla biljka, najcesce se moze naci pored puta (mada to nikako ne bi smelo da se bere, puno je toksina).
Ne znam, ne sjećam se da sam ikad vidjela u ovom obliku. Mislim da bih se trebala raspitati po placu, mislim da bi Dalmatinci mogli imati to ili nešto sl. One sarmice od prije 30 godina su definitivno bile od toga 🙂
YUM!
Nešto slično sam radila i ja, jako primamljivo i slasno izgledaju. Volim takva jela s puno okusa!
ja sve gledam kakvo je zo zelje tako zagasito zelene boje i nije mi jasno, a onda dođem i do napomene 😀 nisam nikad čula za naziv shtavelj, ali vidim da tadeja spominje raštiku, pa pretpostavljam da bi to bilo to. sarmice od raštike sam probala u jednom bosanskom restoranu, ali bile su u umaku, baš kao i tradicionalna sarma i oduševeli su me. na ovaj način ih još nisam probala, ali ako se uspijem dočepati raštike (a budući da više nemam baš pristup zagrebačkim tržnicama i tu mi se bitno smanjuju mogućnosti) svakako ću isprobati. fotke su sjajne!
@Nado, hvala!
@Monika, definitivno nije rastika.
U pitanju je biljka koja se zove štavelj, ukucaj u google za više informacija i slika.
Mislila sam da su sarmice od zelja jelo koje je rasprostranjeno po celom Balkanu, da sam znala da će izazvati ovakvu zabunu više bih se informisala.
Odlicne inace ih obozavam
Nije raštika/raštan!!! Ja sam prošle godine “lovila” raštan po Beogradu, i to nema veze sa zeljem. Nije baš da nema veze, ali nije to to. Zelje je tamnozeleno, duguljasti listovi, tanki, meki, nije drska onako gruba kao kod raštana ili običnog kupusa… Sarmice od zelja su pravi prolecni gurmalnuk, a meni licno su daleko ispred sarmi od kiselog kupusa.
Ana, prelepe su i sarmice i slike!
Pozdravi!
deluje da je njamnjam. ali prepravi - u receptu kazes “blitva” umesto “zelje” 🙂
Hvala na ispravci, omaklo mi se:)