Dok ostali vole žito sa šlagom, ja pšenicu najviše volim u zrnu, “začinjenu” medom, orasima i suvim grožđem.
Pravog recepta ovde nema, navedene mere su orijentacione. Potrebna vam je kuvana pšenica, to je “najteži” deo posla. Ja to radim tako što uveče stavim pšenicu u šerpu, sipam dosta vode, stavim na ringlu i sačekam da proključa. Kada voda proključa, sačekam još koji minuta, ugasim ringlu i ostavim je preko noći, da nabubri. Bitno je samo da prostorija u kojoj ostavljate pšenicu ne bude previše topla, kako se ne bi pokvarila.
Pšenicu zasladite količinom meda po ukusu i sve ostale sastojke doterajte prema vašim afinitetima. Možete koristit neko drugo suvo voće, pa čak orahe možete zameniti pečenim lešnicima, mada priznaćete da su orasi i pšenica match made in heaven 😉
[recept]
Pšenica sa medom, orasima i suvim grožđem
za 1 osobu
Sastojci:
• 100 g kuvane pšenice
• 2-3 kašičice meda
• 1 puna kašičica suvog grožđa
• 2 kašičice seckanih oraha
Priprema:
Sve sastojke pomešati, sipatu u omiljenu činijicu, dodatno preliti medom i sa uživanjem pojesti :)[/recept]
17 Comments
Nikad je nisa ovako jela u ovoj rustičnoj kombinaciji, ali sam (u doba djete) znala da je skuvam i jedem za doručak onako klot. Moram da priznam da sam veliki ljubitelj žita sa šlagom iako je ta ljubav bila postepena ali je jačala iz godine u godinu.
I ja volim da je jedem klot 🙂 Žito sa šlagom, nikada nisam bila neki veliki ljubitelj, ali zato dragi obožava i za mene 😀
Meni je ovo predobro, prelijepo izgleda 🙂
E, super mi je ideja ovaj način kuvanja, ja sam je kuvala u običnoj ili ekspres šerpi. Jela sam je ovako i potvrđujem da je san snova.
P.S. U kraju odakle je moja baka - severna Bosna, žito se ovako ucelo služi za slavu, tj. ne melje se.
Tanja i moja kuma (iz Pirota) služi slavsko žito u zrnu.
Pravila ovo mnogo puta, negde možda imam i recept, i jako je fino… doduše nisam odavno, dobro si me podsetila. Fotka čarobna, kao i uvek 🙂
za mene je zito totalno rajski desert. vjerojatno radi toga sto sam ga kao djete jela samo u bozicno vrijeme, kad je omami dolazila familija iz sombora. svake godine obecajem sama sebi da cu se potruditi i napraviti jedan “hamper” zita - i nikad.
zito nikako ne volim sa slagom (ne volim slag opcenito), ali ovako radim svoje zito za djurdjevdan (samo sto ja svoje potopim par dana, ne kuham ga) i sameljem ga =)
divno izgleda i ovako u zrnu =)))
Fotografija sve govori, veoma jednostavan i lijep recept. I ja više volim pšenicu u zrnu, nekako mi je mljevena previše ujednačenog ukusa. Što se tiče napomene za toplu prostoriju, upravo mi se to jednom desilo. Od tada pšenicu potapam u vodi i preko noći je držim u frižideru, a onda je ujutru skuvam.
Odlično, slično jedem za doručak i uživam 🙂
Sad si me vratila u neka lepa vremena, meni je fino i samo sa medom ili secerom, ali volim i kad baka napravi slavsko zito sa orasima, samleveno dva puta i zacinjeno sa malo muskatnog orascica, vanile, cimeta i karanfilica.:))
To je kod nas u kući koljivo. Opevao ga je i Zmaj Jova:-)
Kad pravim žito za slavu onda to ide ovako: Dobro opranu pšenicu potopim u hladnu vodu preko noći, stavim je u expes lonac (nove generacije), pustim je da provri ( na keramičkoj ringli), isključim i ostavim na ringli bez otvaranja poklopca jedno 12h. Pšenica upije svu tečnost i bude sasvim kuvana. Nema ispiranja, sušenja i prljavih čaršava… Pre mlevenja svako sebi napravi koktel koji najviše voli:-) Jedan od načina je i tvoj!:-)
Oh these are brilliant
and delicious and I think
the other half should be sent to me 🙂
you can also pass to my blog 🙂
goog night 🙂 kisses from Belguim..
Moja mama nikada ne melje zito. Uvek ga jedemo ovako, celog i volimo. Mada mi ipak stavimo slag, ali mislim da je bolje kao kod tebe - sa medom…
Uh uh uh, prelepo izgleda a mogu da zamislim kako je i ukusno. Obozavam zito u svakom obliku, svakoj kombinaciji…
http://ratatouille-natasa.blogspot.fr/
nisam ju nikad jela, jel mi vjeruješ 🙂 krasan recept
Na ovakav način nisam nikad jela, ali bih rado probala samo bez suvog grožđa i umesto oraha karamelizovani badem. 🙂