Proja ili projara… Koja je razlika…?
Iako pojam proja danas vezujemo za pecivo bogato jajima i sirom, zapravo je to siromašno pecivo od nekoliko jednostavnih sastojaka. Nekada se pekla u peći na drva, čuvenom Smederevcu, pa je i danas ostao običaj da se zapeče na visokoj temperaturi.
Da budem iskrena, ni sad kada bi mi neko postavio blic pitanje šta je šta, ne bih mogla ko iz puške da odvalim odgovor. Meni je proja uvek bila ona varijanta sa sirom, a kasnije sam čula izraz projara, pa su onda krenula različita tumačenja različitih ljudi i sve to je u mojoj glavi napravilo haos 🙂 Ali, šta god da mi poslužite, proju ili projaru, sve jedem! Kod jedne volim što je puna sira, a kod njene siromašne sestre mi se sviđa kukuruzni šmek. Obe volim da jedem sa hladim jogurtom i ljutim ajvarom…
Ova proja je zaista divna, ima fin kukuruzni ukus, mekana je i moram reći masTna. Al’ tako se nekada jelo pa nije red da ja apdejtujem recept i prilagođavam vremenu. Ipak neke stvari treba da ostanu kakve jesu.
Recept je objavljen u magazinu Mezze, januar 2014.
[recept]
Proja
za tepsiju 30×18 cm
Sastojci:
• 250 g belog kukuruznog brašna
• 125 g pšeničnog brašna
• 100 ml ulja
• 350 ml kisele vode
• ½ kašičice soli
• 1 kesica praška za pecivo
Priprema:
Uključite rernu na 250°C. Tepsiju obložite papirom za pečenje.
Pomešajte obe vrste brašna, so i prašak za pecivo. Izmešajte pa dodajte ulje i kiselu vodu. Smesa treba da bude gušća nego za palačinke. Sipajte u tepsiju. Stavite u vruću rernu, pecite oko 5 minuta na maksimalnoj temperaturi ili dok ne dobije boju po površini, pa smanjite na 200°C i pecite još oko 45 minuta.
Poslužite vruće uz šolju hladnog jogurta.
(verzija za štampu)
[/recept]
11 Comments
Volim proju kao i ti ma kakva bila, samo da je tanka i hrskava.
Od moje snaje sam naučila kako se pravi prava ona seljačka koja se pravi za kupus i sarmu. To je u selima Kolubarskog regiona ko zna u drugim delovima Srbije ide a u ovima ovako:
Belo kukuruzno brašno (oko 500 gr)+1kk soli + 1 kk sode bikarbone + mlaka voda. Suvi sastojci se izmešaju a voda dodaje dok se nedobije testo dosta gušće nego za palačinke. U tepsiju se stavi mast pa u rernu da se dobro zagreje a onda se testo izlije u tepsiju pa na pečenje.
To je ona proja koja malo zaseda kad bi se jela sama ali za kupus i sarmu božanska, naročito kad se u njih udrobi 🙂
Nadam se da te nisam podavila 🙂
Ih, kakvi podavila 🙂
Kada sam svekrvu pitala za recept za proju, ona mi je dala ovaj, a ocekivala sam recept bas za ovu koju navodite. Pa sam se malo zbunila, ali ona je ipak autoritet za proju pa reko da se ne bunim 🙂 Mislim da i ovu ona pece tako sto prvo zagreje tepsiju sa uljem/mascu pa onda sipa masu, ali pssst to je jedino sto sam izmenila kako ne bi morala da ribam tepsiju 😀
Ana, mogu ti reći da si me prosvijetlila! 🙂 Kao prvo, proja ti je superiška i volim pa volim, ali ja sam mislila da je proja i projara isto, samo što se npr u Srbiji češće kaže ovo drugo, a kod nas u CG proja ili hiljadu drugih naziva u zavisnosti od mjesta. 🙂 A oba tipa su mi poznata i sa mnogo sira i ovako posna. Hvala ti na informaciji! 😀
Nego, ja sam baš skoro po prvi put u životu pravila ovu Vesninu proju, samo bez sode i u principu, bila je ukusna, ali donja korica nije bila baš sjajna - zašto? Pa naravno, švercovala sam se kao ti 🙂 Doduše, ja nisam zbog tepsije, nego ne mogu da podnesem da vidim ulje koje dimi (gori) kad se izuče iz rerne tako zagrijano. 🙂 (počne da radi mozak tipa, a “slobodni radikali”, toksično…aaa) Luda sam! 😀
Nisi luda, isti “problem” imam i ja, samo da dodam da mi je i miris tog ulja grozan. Pa ko ce posle kucu da izluftira 🙂
Ja često radim projaru, dakle tu varijantu sa sirom…
Proju sam samo jela, nisam je radila, pa imam pitanje u vezi recepta: bijelo kukuruzno brašno (ne mogu do njega doći baš lako), s čim to mogu ev. zamijeniti, palentom?
Natasa, nisam sigurna da bi to bila adekvatna zamena… Nikada nisam radila sa necim zamenskim, pa iskreno ne znam kako da Vam pomognem… Belo kukuruzno kod nas ima u supermarketima, a najcesce se moze kupiti na pijaci. Raspitacu se danas, pa ako saznam nest vise, napisacu ovde.
Divna ti je proja!
Ana i Milice. Kupujte, ako je moguće, u Maxiju njihovu robnu marku ulja onu belgijsku. Pravila sam i sa maslinovim jer imam izvor sa Krita po povoljnoj ceni.
Nikad ulje negrejem da se puši a proju uvek pečem na jednom nivou ispod sredine rerne. Probajte tako i bićete zadovoljne 🙂
Ova proja je napravljena pojma nemam zašto od žutog kukuruznog griza ali onako kako sam pričala, mmmm.
http://filipovabaka.blogspot.com/2012/02/sarma.html
Usput tražeći proju ustanovih da mi je pre dva dana bilo 2 godine od prvog objavljenog posta. Baš sam neki ambiciozan bloger 🙂
Nikako da pohvatam koja je razlika, kod nas se uvek zvala proja (a pravimo je nekada sa sirom ili bez:), meni je najdraza kad se posluzi topla uz malo kajmaka odgore, pa se on onako fino rastopiiiii…:)))
Super izgleda. I mene muči gdje nabaviti bijelo kukuruzno brašno. Čim ga nađem radim proju.
Ma nisam nikad probala proju, trebala bi. Fotke su krasne