Ovaj vikend smo napravili pravi beg iz civilizacije. Seli u kola i pravo u selo. Daleko od telefona, interneta pa i struje.
Predeo je nestvaran. Nepregledni nizovi brda, tu i tamo nadžidžane kućice, a malinjaci svuda. Kažu kad stignete gore, biće dosta svežije, nije tako vruće. E pa jeste, jako je vruće, ali zato malo-malo pa izvor. Voda je ‘ladna i užasno okrepljujuća.
Tamo gore je sve manje ljudi. Obraduju se kada te vide, novo lice u selu, još i mlado. Vuku te za ruku, da te počaste, da popijete kafu, pojedete kašikicu slatkog ili bar ratluk. Ma i ručak će sad, morate da ostanete. Hvala, hvala, ali nemamo vremena, žurimo, idemo dalje… A opet, kad pomisliš, popiti kafu sa nekim njima znači mnogo, a nama uzima tako malo vremena. Daj da ostanemo, dugačak je dan, sačekaće sve ostalo…
Stižemo u kuću, trava je baš porasla, nije se dugo bilo. V. počinje da kosi, ja širom otvaram sve prozore… Skakavci su svuda, ja se borim sa njima neshvatajući da je ta bitka unapred izgubljena.
Počela je i berba malina. Stidljivo. Prvo branje. Jako smo želeli da učestvujemo, ali smo bar za ovaj vikend zakasnili, jer jel’te maline se beru izjutra dok Sunce još nije upeklo. No dobro, nabrali smo za nas i više nego dovoljno. Slatko ih jedemo dok uživamo u mirisu tek pokošene trave.
Uveče ložimo vatru za rošilj. Pečemo tortilje… Večeramo u mraku, pod fenjerom i punim Mesecom. Nestvarno je… A onda grejemo vodu za kupanje u kotliću i skroz nam je dobro! Tu je i Zubar, komšijski pas! Laje sve vreme na šumu, štiti nas od nekoga ili nečega… Sedimo do kasno u noć uz vatru i slušamo riku srndaća. Sve ih je više kako je ljudi sve manje.
.
Po povratku u Bg, pravim dezert sa najboljim malinama, Cranachan – tradicionalni Škotski dezert sa slatkom pavlakom, malinama, medom i ovsenim pahuljicama, a sve to “začinjeno” viskijem. Uz moj tvist – dodatak maskarponea. Život ume da bude lep!
Recept šaljem junskim domaćinima Ana-Mariji i Mislavu sa bloga Foozdarije za ajme, koliko nas je.
[recept]
Cranachan
recept objavljen u magazinu MEZZE, maj 2013.
za 4 osobe
Sastojci za za krem:
• 150 ml slatke pavlake
• 2 kašike viskija
• 2 kašike meda
• 2 pune kašike maskarponea
Sastojci za pahuljice:
• 75 g putera
• 2 kašike meda
• 100 g ovsenih pahuljica
• 50 g smeđeg šećera
Sastojci za sos od malina:
• 300 g malina, smrznutih ili svežih
• 1 kašika kristal šećera za smrnute ili u prahu za sveže maline
Priprema:
Prvo napravite sos – ako koristite smrznute maline, stavite u šerpicu, pospite šećerom i zakuvajte. Ostavite da se sos u potpunosti ohladi. Ako koristite sveže maline, samo ih ugrubo izgnječite sa šećerom u prahu.
Za pahuljice – puter, med i šećer stavite u šerpicu i stavite na laganu vatru da se sastojci otope. Kada se otope, dodajte ovsene pahuljice i promešajte dobro kako bi sve pahuljice bile obložene. Prebacite na pleh obložen papirom za pečenje i stavite u rernu zagrejanu na 180°C. Pecite dok ne dobiju finu zlatnu boju. Izvadite iz rerne, ostavite da se u potpunosti ohlade pa ih razdvojite.
Pavlaku umutite žicom tek toliko da počnu da se naziru vrhovi, ali da opet ostane blago tečna. Dodajte med, viski i maskarpone sir. Promešajte da se sastojci sjedine. Fil treba da je kremast, nikako čvrsto umućen.
U čaše ređajte sosa od malina, pavlaku, hrskave pahuljice. Završite sa pahuljicama i struganom čokoladom kao dekoracijom. Ostavite u frižider, služite hladno.
[/recept]
11 Comments
Cranachan mi se baš dopada. Volim te kremaste letnje dezerte u čašama uz kranči dodatake . A slike prirode i tvoj opis ostavljaju bez daha.
Divan vikend, baš, baš divan.
A jesi li ti mozda razmisljala o iznajmljivanju te tvoje kucice na selu? Ja kad je vidim sad bi tamo isla a jos kad vidim maline, pa cujem da ima i srndaca. Ma skroz sam se raspametila od ovih tvojih slika. Salu na stranu nisam bas skontala gdje je ova divota mozda nisam pazljivi citala ili su mi maline udarile u glavu jer ih obozavam.
Dobro si videla, nisam napisala gde je, ljubomorno cuvam 🙂 Salim se, u pitanju je jedno malo selo u Mačvanskom okrugu, nedaleko od Ljubovije.
Život je lep! E ta mi se rečenica najviše dopada iz posta i ako ti nekad zatreba baš to samo pogledaj (ako već nisi) dodelu nagrade Oskar Robertu Beninjiju ili još bolje Zlatnu Palmu.
Pre par meseci posle jedne jače kiše u jednom krajoliku nalik tom, tj. u Tršiću, skinuli smo papuče i prošetali mokrom travom. Taj osećaj ću pamtiti do kraja života. male stvari, dobri ljudi i samo malo mašte i želje.
Pomislila sam prvo da nije vanila na dezertu, ali nije. Obožavam te deserte iz čaša.
Bas tako, zivot cine male stvari!
Citam tekst, i odmah mi se “”priislo”” u selo:)Prelepe fotografije, primamljiv dezert!Obavezno isprobavam, i to cu pokusati da ga spremim na selu:)
o, divote!
blago tebi kad tako mozes pobjeci na selo i k tome jos imas svoje maline.. ja ne mogu docekati da jednom ponovo odem u divljinu zavicaja..
slike su ti divne, a i desert mami =))
Ah… bili ste u raju… a i desert je u tom stilu… Sve je savršeno…
Tek sad videh ovaj post i baš mi je prijao… Divota… A maline tako krupne i zrele…
Super su fotke, dočaravaju atmosferu.