Dugo sam razmišljala kakav uvod za ovu poslasticu da napišem. Šta god da kažem, neću moći rečima da dočaram veličinu ovog kolača. Ne znam ni koliko slike mogu da pomognu, ovo je nešto što mora da se proba, a verujem da ga je većina vas probala. Mislim, ipak su to Orasnice! Svaki istinski oraholjubac mora da ih ima smeštene među top 3 kolača sa orasima.
Orasnice su kolač koji ima tu specifičnu crtu tradicionalnosti, miris starih vremena, a mnogo vas će ih sigurno vezati za vreme Božića. Ukus oraha, taj šmek nečeg arhaičnog koji sam orah ima, u ovom kolaču u potpunosti dolazi do izražaja.
Jedno vreme porodično smo imali običaj da s’ vremena na vreme kupimo gotove kolače. Većina nas bi se opredelila za one voćne, kremaste, čokoladne, jedino bi mama došla kući sa dve veće orasnice. I dok bismo se mi davili u čokoladi i kremu, ona bi fino grickala svoju orasnicu. Naravno da smo je mi u čudu gledali, ne shvatajući šta ima tako zanimljivo u tom čupavom kolačiću potkovičastog izgleda. Onda sam jednom pristala da probam iz čiste radoznalosti. Znate onu scenu iz crtaća, kada lik doživi prosvetljenje, sa sve muzikom koja to dodatno naglašava? U tom mometnu taj lik sam bila ja.
Postoji toliko recepata za ovaj kolač i ako imate svoj provereni teško ću vas ubediti da ga menjate. Uglavnom se svi razlikuju po broju belanaca, količini šećera, oraha, ali ako ste zainteresovani za malo drugačiji recept onda bi ovaj mogao da vam bude interesantan. U ovom slučaju za izradu orasnica koriste se cela jaja. Zato im je i struktura drugačija. Spolja su blago hrskave, a kada zagrizete naićićete na mekanu unutrašnjost punog ukusa oraha. Kada kupujete orahe za orasnice obavezno ćapite jedan i probajte, ne bista voleli da namirnica na kojoj se bazira ovaj kolač bude užegla.
Zapanjila sam se kada sam nedavno videla cenu orasnica u radnji. Trenutno, i varijanta da ih kupite gotove i da ih pravite sami nepovoljne su po novčanik. Jedino što u slučaju kada ih radite sami dobijete veću količinu. Od dole navedenih namirnica dobije se jedan pleh od rerne orasnica, ne mnogo za nekoga ko ih jako voli. Ali s obzirom na kvalitet i jačinu ovog kolača, to i nije tako malo. Iako bih ih mogla jesti svakodnevno, branim sebi da ih spremam često, jer ne želim da dođem u situaciju da ih se zasitim. Pravi uživaoci će pojesti jednu uz šolju jake Turske kafe…u slučaju da pravi uživaoc ima meru.
[recept]
Orasnice
Sastojci:
• 2 jaja
• 180 g šećera
• 1 kesica vanil šećera
• 500 g oraha
Priprema:
250 g oraha samleti, a 250 g usitniti-staviti orahe u kesu pa ih izudarati oklagijom, ali paziti da ostanu krupni komadići.
Jaja i šećer kratko umutiti mikserom. Staviti smesu u šerpicu i kuvati na pari (u veću šerpu sipati vodu, staviti na ringlu na max i pustiti da voda počne da vri, smanjiti na srednju temperaturu i u veću šerpu staviti manju sa smesom od jaja i šećera). Kuvati dok masa ne počne da se zgušnjava. Ne treba skroz da se zgusne, već samo da krene. Skloniti sa pare i dodati 250g mlevenih oraha. Sve dobro promešati. Ostaviti da se ohladi.
Kašikicom vaditi ohlađenu masu, dlanovima oblikovati u deblju “glistu”, uvaljati u krupne orahe, saviti u oblik potkovice i ređati na pleh obložen pek papirom. Ukoliko se masa previše lepi za ruke prilikom oblikovanja, samo blago pokvasiti ruke vodom i nastaviti sa radom.
Peći na 100°-120° C, dok ne postanu tvrđe na dodir (ne očekujte velike promene prilikom pečenja, neće narasti, blago će potamneti i površina će se zapeći. Kada pritisnete jednu, treba da bude blago tvrda. Mislite i na činjenicu da će nakon što se ohlade još malo očvrsnuti.)
Napomena: u receptu koji imam zapisan u svesci stoji da se koriste i 2 belanca, pa da se orasnice umoče u belanca pre valjanja u orahe. Ja ovaj korak smatram bespotrebnim, jer je masa već dovoljni vlažna i “hvata” dosta oraha.
[/recept]
Bas ovakve moj tata voli, kod nas nema da se kupe, pa mu ja pravim 1x godisnje! Inace toliko koliko on moze pojesti odjednom, nema za kupiti:)
Savršeni su draga Ana a ja ih obožavam !!
Kad sam bila mala, orasnice su bile praktično jedini desert po državnim restoranima. Kao, ponekad je bila i suva pita, ali moglo je da se desi da vas konobar obavesti da nema pite, ali orasnica je uvek bilo. Ne samo zato što se tako lako prave, a kuvara je verovatno mrzelo da se bakće s nečim komplikovanijim (ako je uopšte umeo) nego zato što su i trajne, mogu da stoje nedeljama a da se ne pokvare.
Ja sam inače veliki poklonik oraha i verujem da ni lešnik ni badem ne mogu ni da mu prismrde. Nažalost, danas se plaća zlatom, uopšte ne znam otkud to odjednom. Jel bila slaba berba, je li orahovog drveća sve manje? Nekad sam ih donosila iz Srbije jer su mi ovde bili preskupi, sad je cena ista.
Dobro me podseti.Nisma ih odavno pravila a stvarno ne znam zasto jer jako volim da ih jedem.Za razliku od recimo lesnika i makadamije orah se ovde jos uvek moze platiti..tako da pravicemo u najskorije vreme..krc..krc;)
Oh, moje radosti iz detinjih dana:))))
Da li znaš da ih nisam jela decenijama. Što me mamiš na greh? Sad ću da se zaletim i da ih pojedem sa sve monitorom:)))
Odlične fotke, koje stvarno govore mnogo, ali opet, lepo kažeš, ništa osim degustacije orasnica ne može opisati njihov ukus i ono nešto što učine (mojim) hormonima:)))
Hvala za ovaj recept, ja imam nešto drugačiji, nema kuvanja na pari…
Pozdrav:)
Ukusnim kolačićima poseban uvod nije ni potreban, fotka dovoljno govori.
Recept pospremljen!
Hvala svima!
Maxivido, da cena oraha je nacisto poludela, cula sam pricu o losoj berbi, ali da badem bude jeftiniji od oraha nije do sad bilo. Druga stvar mi je jos fascinantnija, jedan dan na pijaci orasi 1200 dinara, sledeci 900, treci dan 1100 din, pa ko je tu onda lud?
Nale, pa molim te, odma’ da se bacis na posao i spremis jednu turu:)
Obožavam orahe, ali još nikad nisam probala orašnice, kod nas nisu uobičajene. Probat ću jednom svakako jer izgledaju predobro! 🙂
Naprosto obozavam!!!Ovdje je cijena oraha priblizna cijeni suhoh zlata te ja rijetko pravim kolace sa orasima (jedino kad mi ih mama spakuje da ponesem):-(
Lijepo izgledaju, orase volim i to nešto arhaično u njima. Posebno ih volim u baklavama..
Ima toliko tih kako ih ja zovem “sitnih” kolača koje bi ja voljela isprobati, evo sad si me ti privukla i ovima..Vjerujem da su odlični, posebno uz šalicu kave..
Baš interesantan recept, sa celim jajima, ja znam onaj klasični, samo sa belancima, verujem da u ovoj kombinaciji bude sredina finija a verujem i da ovako ne budu preslatke.
Jer one klasične jesu preslatke, ali opet, ako pojedeš jednu, ili dve, polako uz kafu, ništa nije preslatko. Te orasnice, samo od belanaca, to su ove koje pominje Maxivida, i one stvarno mogu da stoje beskonačno, zato što su uglavnom suve. Dade je napisao detaljno recept i postupak za te orasnice (ovde), i ja se spremam da ih pravim već ihahaj, i njejga da pozovem da napiše post za blog, ali kad god vidim količinu šećera, a bogami i cenu oraha, odložim do daljeg 🙂
Sa orasima je ludilo počelo još početkom prošle sezone, kad se ispostavilo da ga jednostavno nema dovoljno. Cena otišla u nebesa, a čula sam (totalno je neprovereno) da se neko iz Rumunije ili Bugarske dosetio da dođe ovde i pokupuje pola roda, i posle prodaje polako, jer su ovde bili jeftiniji nego kod njih. Badem sad ispade jeftin. Pa i lešnik, i to pečen, je često jeftiniji od oraha, to stvarno nije nikad bilo… Uskoro će nova sezona, pa me baš zanima da li će biti ista po tom pitanju. Ko ima mesta u zamrzivaču, može se snabdeti za celu godinu, jer ipak su početkom sezone jeftiniji.
Slike prelepe, to mi je više glupo da ponavljam, al’ šta da radim, kad jesu prelepe. Uopšte, način na koji razmišljaš, osećaš ukuse i gledaš kroz objektiv je meni baš blizak, i nekako se ovde uvek osećam kao kod kuće, lepo i prijatno. Bravo Ana!
Prelepe orasnice mila moja 🙂
Jesu preskupi,ali sta da radimo,kad volimo kolace?Valjda ce im cena malko pasti.Orasnice su ti divne,probacu ti recept:))Pozdrav
I meni se dopada ova varijanta sa celim jajima, sigurno je manje slatko a i struktura je skroz drugačija. Hvala na receptu, potrudiću se da zapamtim pa za neke praznike da napravim.
A fotografije su sve bolje i bolje, uživam gledajući ih svaki put.
uh,već zamišljam ovo sutra ujutro uz kavu 🙂 Odlično!
Čao Ana,
nikad nisam radio orasnice na taj tvoj način, a pošto je Maja dala link, gde je detaljno opisan način kako ih ja pravim, bar ne moram da gubim vreme pišući o tome. Hvala Majče :)))
Međutim ima jedna stvar u vezi sa orasnicama koju ne bi bilo loše naglasiti. Naime radi se o količini šećera. Za razliku od PUSLICA ili ŠAMPITE, gde je šećer jedini sastojak koji drži šam da ne padne, kod orasnica je situacija potpuno drukčija. U njima ima oraha a to znači da se to neće spljeskati kad ga pečeš u rerni, čak i na nešto jačoj vatri od 110 C. Ja sam radio i sa duplo manje šećera, i sem što su takve orasnice bile prilično neukusne :))) ništa se nije promenilo u smislu njihove mekoće i vazdušase strukture. Nije loše to naglasiti jer vidim da su orasnice svrstane u PRESLATKE kolače tipa puslica, a one nisu iz te priče. Da bi razumela ovo što ja pričam, evo ti jedan primer koji će ti sigurno pomoći. Pravila si reformu, i znaš da tamo u kore ide isto šećera kolko i oraha. To je najbolji odnos za sve kolače, pa i za reform tortu. Isto ti važi i za orasnice. Stavi šećera koliko ima oraha i budi sigurna da će to biti taman dovoljno slatko, a nikako preslatko. Isto kao i kore za reformu.
Ima još jedna stvar oko orasnica gde mnogi greše. Naime misle da one mogu da stoje “večno”. Verovatno i mogu, ali najbolje su kad su meke. Ja sam mekoću postigao malo kraćim pečenjem na 150 C i one su savršne jer se tope u ustima. Verujem da su i tvoje vrlo meke jer si ih i sama pekla relativno kratko, a stavila si i žumanca u smesu pa to sigurno daje mekše orasnice, ali se bojim da su nedovoljno vazdušaste. Žumanca ubijaju mehuriće vazduha, ali bar daju mekoću. Moje orasnice mogu da stoje jako dugo, ali su samo prva tri dana mekane i tope se. Posle toga se osuše i mogu se tretirati kao najobičnije kupovne varijante istih, a to znači da su prilično tvrde. Rado bih ti postavio pitanje kolko tvoje mogu da stoje a da ostanu meke, ali znam da su takva pitanja potpuno bespredmetna, jer ko bi normalan gledao orasnice duže od jednog dana a da ih ne pojede. :)))
Što se cene oraha tiče, ja to pažlivo pratim zbog specifičnosti posla kojim se bavim, pa mogu da te utešim. I tebe i sebe a i sve one koji vole kolače sa orasima. Prošle godine je rod oraha bio 4-10 puta manji nego normalno. Otud im je i cena ovakva kakva je. Ove godine (a to mi je potvrđeno sa mnogih izvora) ORAH JE ODLIČNO RODIO.:)))
Srdačan pozdrav.
Josipa, probaj obavezno!
Sanda, Nado hvala!
Majo, hvala ti na veoma lepim recima, ponosna sam ako je tako kako kazes:)
Jacamaco, Majo, Sanja, Tamara hvala!
Dade, videla sam Vas recept kada sam malo istrazivala po netu,ali nisam znala da je Vas:)
Sigurno cu jednom probati da napravim orasnice sa belancima, samo da ovo ludilo sa cenom oraha prodje.
Ja jako volim one ostatke od kore od Reforme, to mi je bas gust da pogrickam. Ali moram priznati da mi je dovoljno malo da pojedem i da se zasitim, bas zbog slatkoce.
Ove orasnice nisu vazdusaste, one fizički i ne dozive veliku promenu prilikom pecenja, samo se blago zapeku spolja, a unutra su mekane. Koliko ostaju mekane, naravno, da ne znam, nestanu jako brzo. Nisu ni preslatke, zato ih i mogu pojesti više jednu za drugom, jedino sto su jake zbog oraha.
Hvala na svim savetima, posebno za vest o rodu oraha 🙂
Joj, divne su fotke i nadam se da je ostao jos neki kolacic za nas koji malo kasne.;)) Recept cu sacuvati pa se javljam kad ih jednom budem napravila, a ovo su stvarno fini starinski kolacici, nema tu sta da ne valja pored toliko oraha… Dade, hvala na ovoj informaciji o ceni oraha!;))
E baš me svaki put oduševiš kako jednu običnu poslasticu tako dobro ufotkaš da može da ide na naslovnu stranu časopisa. Ja bi se živa pojela sa fotkanjem orasnica, a mislila sam da ih pravim. Mama ima sjajan recept i moram proveriti da li je isti. meke unutra čak i malo žvakave, a hrskave spolja. Razne sam jela i one koje su prhke kao vanilice i te mi se dopadaju.
Dade je u pravu za orahe. Rod je bio loši prošle godine, pa i kod suprugovih nije bilo oraha, aove godine je mnogo bolje. Pašće njima cena, ne brini!
Jelena, Hvala!
Verovatno je u pitanju isti recept, jer kao da si probala moje:)
Skroz se slazem sa tvojim uvodom! 🙂 Obozavam orasnice mada sam ih tek prosle godine otkrila… Divne su ti! 🙂
Predivno izgledaju, nisam ih pravila sa celim jajima ali sledeći put probam po tvom receptu…
Fotke klasično savršene 🙂
Draga moja ,te orasnice sa slike jesu uvaljane u belanca pa u orahe .
Inace recept je pravi!
Draga moja ,te orasnice na slici jesu uvaljane u belanca pa u seckane ili krupno mlevene orahe.
Recept je pravi!
Pozdrav,OLivera
Draga Olivera, ja ih ne umačem u belanca, je je masa sama po sebi vlažna. Mada po originalnom receptu se to radi.
Pozdrav!